Tumori testisa

Tumori testisa

Tumori testisa

Su vrlo česti kod starijih pasa iznad 10 godina, a kod pasa kriptorhida pojavljuju se i ranije. Pasminska predispozicija za razvoj testikularnih tumora za sad nije uočena. U većine pasa pronađu se sasvim slučajno.dok su izuzetno su  rijetki u mačaka.
Tumori sertolijevih stanica, leydigovih (intersticijalnih) stanica i seminomi statistički imaju istu učestalost pojavljivanja.
Kriptorhidi (životinje kod kojih se jedan ili oba testisa nisu spustili u mošnju) imaju 13,6 puta veći rizik za razvijanje seminoma ili tumora sertolijevih stanica.
Oko 60 % tumora testisa koji nisu spušteni u skrotum (kriptorhidi) su tumori sertolijevih stanica.
Tumor sertolijevih stanica je obično velik 1 mm do 5 cm promjera, a mogu biti i veći.
10-20% tumora sertolijevih stanica metastaziraju najčešće u lumbalne ili ilijačne limfne čvorove što dodatno komplicira samo liječenje a tako i ishod bolesti. Zahvačeni testis je obično povećan u odnosu na zdravi koji može biti i manji zbog pojačanog lučenja etrogena  ovisno o tome gdje je testis smještan uočljivo je ingvinalno ili skrotalno volumno povečanje, a intraabdominalni tumori mogu uzrokovati povećanje abdomena ili kliničke znakove torzije testisa. Određeni broj pasa pokazuje znakove paraneoplastičnog sindroma združenog s hiper produkcijom estrogenih hormona (alopecije po tijelu, pigmentacije, feminizacija, – ginekomastija, pendulirajuci skrotum i prepucij, metaplazija prostate, anemija, trombocitopenija, leukopenija, loša spermiogeneza i atrofija testisa.

Tumor intersticijalnih stanica obično je velik 1-2 cm u promjeru, rijetko metastazira i rijetko uzrokuje uočljivu  kliničku sliku. Može lučiti hormone i izazvati paraneoplastični sindrom.
Seminomi su obično samo na jednom testisu no mogu biti zahvaćena i oba testisa. Metastaziraju po tijelu  u 6 do 11 % slučajeva.
Dijagnoza se postavlja na osnovi  anamneze (stariji psi, kriptorhidi) kod znakova feminizacije, atrofije testisa, slabog fertiliteta, bolesti prostate, hematoloških ili dermatoloških abnormalnosti a kliničkim pregledom odnosno palpacijom testisa ili palpacijom ingvinalnog područja te srednjeg i stražnjeg abdomena kod kriptorhida.
U postavljanju dijagnoze najčešće se služimo ultrazvučnom pretragom koja je od izuzetne koristi za pregled parenhima. Također citološkom pretragom punktata testisa – bitno za određivanje same patologije, jer se može raditi o masi druge prirode kao što su apsces, hematom, fibroza, spermatocele, varikocele, orchitis, epididymitis i dr.
Kada se testisi nalaze u abdomenu, a sumljamo na neoplaziju potrebno je načiniti i rentgenološku pretragu abdomena.
Tretman za sve testikularne tumore je kastracija.
Ako je zahvaćen samo jedan testis, može se razmotriti i hemikastracija (uklanjanje samo tumorom zahvaćenog testisa), no ni tada se kvaliteta sjemena možda  neće popraviti.
Nakon kastracije, definitivna dijagnoza se postavlja na temelju histopatološke pretrage zahvaćenog testisa.

Go back

Naš tim

Goran Azenić, dr.vet.med.

Bernarda Boban Paar, univ.mag.vet.med.

Sandra Damijanić, dr.med.vet.

.